INTERVJU Zdenko Bašić: Vjerujem da će Mjesečeve sjene još jednom zaživjeti

Zdenko Bašić

Sjajni i svestrani umjetnik Zdenko Bašić u posljednje je vrijeme dosta u fokusu čitalačke javnosti. Kao da je s 40 godina iznova otkriven, ovaj dugovječni ilustrator, autor, redatelj, animator, s nebrojenim nagradama u životopisu, danas zasluženo oduševljava ljude svojim kreacijama. Povod je to našem razgovoru.

Zdenko, kako komentirate pravu malu pomamu koja se u posljednje vrijeme, barem je takav moj dojam, podigla oko vaših knjiga?

- Pa evo, ne znam što bih rekao. Čini mi se da je potražnja za knjigama uopće porasla s obzirom na to da su mnogi izdavači nestali, a vrlo malo se ulaže i tiska novoga. Možda je i dobro da se ispuhao taj hiperprodukcijski balon koji je dopuštao da su knjige predostupne pa sam ih često nalazio na smetlištima, odbačene i obezvrijeđene. Možda na neki način ova kriza u svijetu pokaže neke nove vrijednosti za knjigu uopće.

Mnogi pitaju hoće li se Mjesečeve sjene ponovo tiskati? Trenutno ih je gotovo nemoguće nabaviti.

- Za sad ne postoji plan kod nekog izdavača da bi se Mjesečeve sjene tiskale. Na neki način se sada sa smiješkom prisjećam ne tako davnih dana kada je ta knjiga bila kao neko siroče kojeg nitko nije htio kupiti pa je čak i izdavač pomalo žalio što se upustio uopće u tu avanturu. Meni je drago da je knjiga našla svoj put do čitatelja.

A vjerujem da će knjiga još jednom i zaživjeti, možda kao neko sasvim novo i dopunjeno izdanje. Sada upravo njen prethodnik Sjeverozapadni vjetar dobiva svoje digitalno izdanje s animacijama i glazbenim podlogama, što smo pokušali financirati kroz crowdfunding platformu Kickstarter i za što mogu reći da je bio uspješan pokušaj. Tako da je to možda i neki budući put u kojem bih volio vidjeti za Mjesečeve sjene. Knjigu koja je neovisna o uobičajenom financiranju i financijskim krizama.

Autor: Zdenko Bašić

Čitate li što i, ako da, tko vam je omiljeni autor?

- Čitam jer se i time na neki način inspiriram, ali ne mogu reći da imam omiljenog autora, niti u tom smislu razvijeni ukus. U svakom slučaju volim neobičnu kombinaciju bajki i znanosti, tako da ću rado ponovo čitati Saganov Kozmos, ali i po stoti puta Andersena i J. M. Barrie.

Što mislite, održava li današnje društvo naviku prenošenja mitova i legendi s generacije na generaciju, onako kako su je vama prenijele vaše bake?

- Mislim da ne, premda današnjica više nego ikad iskazuje tu istu potrebu za razumijevanjem i pronalaženjem mitskog. Što se vidi i po temama i motivima filmske industrije, a u konačnici u modernim mitovima i legendama koji se iznova suvremeno stvaraju, valjda u nedostatku onih iz kolektivne svijesti s kojom gubimo komunikaciju. 

A to se opet očituje kroz silnu poplavu mitološkog propitivanja današnje znanosti koja ljudima postaje nerazumljiva i neshvatljiva. Pa ljudi ponovo traže ravnu zemlju, kiborge u cjepivu, uzorke u kretanju kometa. Dok svi zajedno bazično gubimo razumijevanje vlastite prirode i unutarnjih procesa sazrijevanja vlastitog duha u odnosu na planet na kojem živi. I suodnosa koji ima s tom prirodom s kojom je neraskidivo vezan.

Autor: Zdenko Bašić

Kakvu glazbu slušate? Da moram pogađati rekao bih Wardrunu ili nešto slično.

- Da, strijela je dosta blizu pogodila, uživam i u njima, ali vuče me i još malo sjevernije od Wardrune, tako da jako često slušam Sigur Ross ili Amiinu... Glazba je nešto što me sigurno pokreće na nekim razinama koje ne mogu niti početi opisivati.

Na moju sramotu, danas sam prvi put pogledao spot „Zaspo Janko“ koji ste režirali, a pjesmu su otpjevale L.I.P.E. Doista je fantastičan, u svakom smislu te riječi. Koliko je slavenska mitologija utjecala na vaš rad? Postoji li neki njezin dio koji vam je osobito zanimljiv?

- Nisam nikada svjesno krenuo u istraživanje slavenske mitologije, ali opet, ona me zadesila kroz sve te priče koje sam slušao od svojih baka. Što sam više u njih ulazio ili širio istraživanje, to sam sve dalje dolazio do slavenske mitologije, odnosno do starohrvatske mitologije, jer nešto kao što bi bila univerzalna slavenska mitologija ne postoji. I to je ono što mi je jako zanimljivo, otkrivati i prepoznati uzorke te specifičnu starohrvatsku mitologiju u svim tim pričama. Naš mitološki svijet je još uvijek na neki način živ u narodnim običajima i pričama i nevjerojatno bogat, a istovremeno potpuno neotkriven.

 

S te strane smo zanimljivi kao narod, istovremeno potiskujemo i pokušavamo zaboraviti bogato hrvatsko mitološko nasljeđe, a istovremeno afirmirati nametnuti nacionalni karakter. Takav sličan odnos imamo u konačnici prema sebi i prirodi (zemlji u kojoj živimo) Pokušavamo tu našu prirodu bogato unovčiti turizmom, a istovremeno sami ne vidimo vrijednost u njoj i potpuno je gazimo i uništavamo.

I kako naučiti o arhetipima zemlje na kojoj živimo ako ne razumijemo mitologiju svih onih generacija koje su na njoj do danas opstale. Evo, mogu reći da je to ono što me iznova privlači inspirira u toj temi.

Autor: Zdenko Bašić

Postoji li još neka mitologija u svijetu koja vam je jako privlačna i možda bi se njome voljeli više pozabaviti?

- Apsolutno da, sve mitologije koje u sebi još zadržavaju taj živi odnos između čovjeka i prirode. A tu bih se volio više baviti japanskom mitologijom, ali i još više nordijskom, točnije islandskom. Ti mitovi još uvijek žive i pronalaze svoje primijenjeno mjesto u suvremenom svijetu tih kultura.

Što vam je aktualna preokupacija na poslovnom planu?

- Trenutno me preokupira digitalno izdanje Sjeverozapadnog vjetra, jer tu još ima dosta posla u pripremi samo digitalne platforme, projekt je pri samome kraju i to me jako veseli. A uskoro krećemo i s ovogodišnjim izdanjem Perunfesta - festivala zaboravljenih priča i narodnih predaja. A to je jedan cijeli svemir pripreme i realizacije. Ove godine festival ima svoje peto izdanje, ali prvi puta na novoj lokaciji u Lomnici, kod stare kurije Modić- Bedeković iz 19. st. jer je stari grad Lukavec, gdje se do sada Perunfest održavao, pretrpio dosta velika oštećenja u potresu i nije siguran za upotrebu.

Autor: Zdenko Bašić

Što mislite o projektu Mitopeje? Mitovi su vam dodirna točka.

- Ne poznajem njihov program pa ne mogu puno o tome reći.

Gdje se vidite za 20 godina? Hoćete li u krilu držati unuke i prepričavati im priče koje su vama pričali? Ili možda, kao Tolkien, smišljati svoje?

- Mislim da sam na dobrom putu da budem taj koji će na temelju svih tih starih priča smišljati neke svoje svjetove. Ako još tu kraj mene bude i neki klinac koji će biti voljan ih slušati, ili pak s njima kreirati svoje ili zajedničke igre, filmove, projekte, to bi onda mogla biti i sretna slika budućnosti.

Razgovarao: Zoran Stupar